Malvina

Malvina je jedno od najuzbudljivijih proznih djela o patnji žene, koja bi mogla biti na & scaron;a majka, sestra, žena, ljubavnica. Premda u mnogim svojim prozama pripovijeda u prvome licu, u Malvini je pripovjeda?ki diskurs Mirka Kova?a blizak doktrini T. S. Eliota o impersonalnosti pjesnika. Kao i likovi iz njegove proze, tako i on sam kao pripovjeda? bježi od sebe postaju?i nekom vrstom katalizatora ili medija u kojemu sjedinjuje razli?ita životna iskustva svojih protagonista. U prvi mah Malvina nas podsje?a na srednjovjekovne kronike i njena dramati?nost gotovo da je zatvorena iza samostanskih zidova (kao u slu?aju portugalske redovnice iz 17. stolje?a koja svoju tajnu ispisuje u ?udesnim pismima). Poput stroga analiti?ara i hladna ali precizna forenzi?ara, pisac slaže mozaik o Malvini, nesretnoj ženi, žrtvi spleta ?udesnih okolnosti. Kova? iz dokumenata stvara lik Malvine, koja je i svetica i gre & scaron;nica, transcendentalni mistik i žena u kojoj je sjeme ludila: ona poha?a & scaron;kolu za pravoslavne djevojke, bježi iz samostana s prvim znacima ludila te se udaje za jednako tako nesre?ena i nesretna ?ovjeka katoli?ke vjere, pokazuju?i sada ve? javno svoju perverznu ljubav prema Katarini. U njoj sve vi & scaron;e raste val mržnje prema ljudima i napokon bježi natrag u samostan. Dokumenti o Malvininoj storiji ne bi smjeli ovu kroniku svesti na puki izvje & scaron;taj o ženi simbolu nesre?e, ve? taj roman možemo i moramo ?itati kao jedan model ljudske egzistencije, kao ontolo & scaron;ki problem bi?a, koji se kre?e u luku od svetice do drolje i zato Kova?, vje & scaron;tinom majstora kolaža, s Malvine skida auru svetice mu?enice prikazuju?i sve njene opa?ine, pokoru i "pranje vlastite gre & scaron;nosti " prije ponovna ulaska me?u zidine vje?ne transcendencije. Na koncu nam pisac sugerira da nesre?a i bol nisu samo osobna, Malvinina kob, nego je to na?in života svih likova u romanu, koji na posebno sugestivan na?in stvara osje?aje koji traju. Tomislav Sabljak