Put samoovisnosti

Samoovisnost, ljubav, bol i sre?a ?etiri su puta koja, kako pi & scaron;e Jorge Bucay, vode do potpunog ostvarenja svakoga ljudskog bi?a - ?etiri staze koje svatko od nas mora pro?i sam, vlastitim ritmom. Put samoovisnosti , kojemu je posve?ena nova knjiga slavnoga argentinskog psihoterapeuta, prvi je zadani cilj, polazi & scaron;te bez kojega nema samoostvarenja. Bez obzira na to kako ga nazivali i pod kojim ga imenom nalazili - osobna formula uspjeha, održavanje mentalnog zdravlja, preuzimanje brige o samome sebi - put samoovisnosti na & scaron; je najve?i, možda i jedini pravi izazov, a kao i toliko puta do sada, mudrost Jorgea Bucaya pomo?i ?e nam da ga prihvatimo i proputujemo. Biti neovisan zna?i uspjeti ne ovisiti ni o kome. To bi bilo savr & scaron;eno kad ne bi po?ivalo na laži: nitko nije neovisan. Neovisnost je nedostižan cilj, utopija i privid kojima težimo, & scaron;to nije lo & scaron;e, ali ipak mu treba pristupiti kao ne?emu nemogu?em, kako ne bismo bili trajno frustrirani. Za & scaron;to je neovisnost nemogu?a? Da bi ?ovjek bio neovisan, najprije mora biti samodostatan, a to nikad nije tako. Nitko se ne može trajno li & scaron;iti drugih ljudi. Nužno trebamo druge, na mnogo razli?itih na?ina. Ako je, dakle, neovisnost nemogu?a, suovisnost nastrana, me?uovisnost nije pravo rje & scaron;enje, a ovisnost je nepoželjna, & scaron;to nam onda preostaje? Preostaje nam izmisliti novu rije?: samoovisnost.