Vertigo

Male & scaron; u Vertigu pi & scaron;e o radosti života, pa ma koliko u njemu bilo samoprogutano i hermeti?ne crne žu?i, koja nikada ne?e odgonetnuti za ?im to, zapravo, toliko pati ako ve? ne - za životom samim. Jer, ako je ono doista melankoli?no duboko podsvjesno i prili?no neiskazivo, ne ?uvaju li jo & scaron; jedino upravo podsvijest* i poezija kao njezin povremeni jezik, onda kada je sve postalo virtualno, zapravo, izgubljeno stvarno - život sam, pa ma kakav on bio. * O podsvijesti kao jedinoj ?uvateljici posljednjega mosta k istinskome jedinstvu ?ovjeka i prirode sjajno je pisao Bela Hamvas, ?ovjek koji je tako?er obožavao život za život i tre & scaron;njino stablo pretpostavio svakoj metafizici