Kontesa Nera

„Gri? spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemi?ke dvorove i ku?ice gri?kih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnog ?ovjeka. I lavež pasa ve? je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesni?kom kulom – bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željezna vrata i pojavi se ?udna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom iš?ezne, ali se uskoro opet vrati vode?i za ruku drugu pojavu u tamnom plaštu, a iza nje stupa tre?a, ?etvrta, peta... deseta. O?i su im svima svezane rupcima, pa kora?aju nesigurno, drže?i jedna drugu za ruke...“