Everest

Glamuzina pi & scaron;e o ljudima koji jo & scaron; uvijek osje?aju, svaki užitak skupo pla?aju, pate, ali i žive i žude za Drugim/Druk?ijim. To su oni ljudi kojima svijet ne skon?ava u trenutku kada se gase ra?unala i svi pametni telefoni, nego u mraku ili na svjetlu, potpuno je nevažno, tragaju za onim & scaron;to im jo & scaron; uvijek kao & mdash; kada se i ako dogodi & mdash; nikada izgubljeno iskustvo nudi misterij vlastite neponovljivosti. Jer, ako je ba & scaron; sve samo neprestano vra?anje istoga (Nietzsche) ili pak vje?no vra?anje razlike (Deleuze), eros ljudskoga bi?a otet ?e, bar ponekad, ono neponovljivo i neuhvatljivo thanatosu i njegovoj uvijek prisutnoj tjeskobi. Važno je napomenuti kako se knjiga Everest iz pjesme u pjesmu dodatno konotativno usložnjava i raste u svojoj polisemanti?nosti. Ogoljuju?i sebe, ali i sve drugo uokolo, Glamuzinino pjesni?ko pismo jedno je od onih koje se doista eksplicitno usu?uje pitati ono od ?ega netragom bježe svi pjesni?ki i ini mediokriteti u Hrvatskoj i svakoj drugoj književnosti, ali i životu samom. Delimir Re & scaron;icki