Umrijeti u Hrvatskoj

Memoarska proza Umrijeti u Hrvatskoj jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca Slobodana Šnajdera u pet eseja progovara ne samo o Hrvatskoj danas i ju?er ve? i o samome Šnajderu, o njegovu odnosu prema ocu i majci, prijateljima, književnosti i, naravno, o pisanju njegova nagra?ivanog i prevo?enog romana Doba mjedi. Ne bez razloga, Umrijeti u Hrvatskoj po?inje pitanjem svjetonazora, pitanjem toliko važnim da ga moramo stalno iznova postavljati, a jednako tako ne završava slu?ajno posvetom prijateljstvu i prijatelju Darku Gašparovi?u. Slobodan Šnajder germanski precizno a francuski lako pišu?i o raznim temama zahva?a dvadeseto stolje?e u njegovoj cjelini. Kroz slu?aj svoga oca pjesnika ?ure Šnajdera i njegove poezije, jednako kao i kroz pisanje o Miroslavu Krleži ili pak o Lászlu Végelu ispisuje i svoj autoportret, ili jedan njegov dio. Umrijeti u Hrvatskoj nikada nije bilo jednostavno, makar se ovdje oduvijek umiralo lako, a živjelo se oduvijek teško. Šnajderova memoarska proza postavlja pitanja jer u njoj se životno ispreple?u književnost, filozofija i politika, sudbine raznih ljudi sa sudbinom autora samoga. U središtu ovih eseja uvijek stoji advocatus diaboli koji stalno preispituje sebe samoga, koji sumnja, koji zna da je kraj ujedno uš?e po?etka.