Nevjerni otac

Kada mu supruga Giullia, majka njihove trogodišnje k?eri, u suzama 30. rujna 2011. kaže “Možda ne volim muškarce”, glavni junak shva?a da je njihov brak, u krizi od ro?enja djeteta, možda došao svome kraju. Antonio Scurati, jedan od najvažnijih suvremenih talijanskih pisaca, u romanu Nevjerni otac, furioznoj ispovijedi u ich-formi, daje nam sliku propasti ljubavi i ideala, propasti jedne generacije kojoj je bilo nu?eno sve, a koja nije dobila ništa. Nevjerni otac pri?a je o krizi srednjih godina, o braku, o djeci, o ljubavi, o sebi?nosti, o kraju iluzija i kraju jednoga svijeta kakav su gradile generacije stasale nakon Drugoga svjetskoga rata. Intimna je to ispovijest diplomiranog filozofa i kuhara koji vodi restoran naslije?en od oca, sanjaju?i Michelinovu zvjezdicu. Pri?a je to ?ovjeka koji zna da život nije reklama, ali ga pokušava tako živjeti. Pri?a oca koji svojem djetetu, kojeg dobiva prekasno, želi ostvariti sve želje, iako zna da mu ostavlja svijet lošiji od onoga koji je sam dobio od svojega oca. Nevjerni otac pripovijeda pri?u o kona?noj i neumitnoj smrti Zapada, ali i nadi, koju svaki otac ima, da ?e ga se voljeno dijete sje?ati po onim trenucima u kojima su bili bliski.