Umro Supermen

Nakon što je zbirkom pri?a Groblje manjih careva (nagrada Josip i Ivan Kozarac 2010.) i romanom Roki Raketa (nagrada tportala za najbolji doma?i roman 2014.) razbucao skice nekih budu?ih kanona i promijenio krvnu sliku doma?e književnosti, Zoran Malko? knjigom pripovijedaka Umro Supermen kona?no se potvrdio kao jedan od najmo?nijih, najosebujnijih glasova novije hrvatske proze. Umro Supermen nije samo naslov – to je i vijest i otrežnjenje, prekretnica i objava Malko?eva autorskoga kreda. Jer ako superjunake dokraja razobli?iti može samo smrt – kao da nam poru?uju ove pri?e – jedino što nama smrtnicima iza takve smrti preostaje jest: odrasti. I doista, nakon prve u nizu superjuna?kih smrti, one Josipa Broza Tita, Malko?evi likovi u ovoj knjizi prolaze ubrzani te?aj odrastanja – bune se i sanjaju, vjeruju i iznova razo?aravaju, izdaju i bivaju izdani u predra?u, ratu i pora?u, sve dok im, napokon odraslima, kona?no ne ponestane superjunaka. Do odgovora na vje?no pitanje – Što je ?ovjek? – autor dolazi bespoštedno propituju?i što je ono manje i ono što bi željelo biti više od njega – nad?ovjek i pod?ovjek – a to je potraga koja se ne odvija kroz iznimne, ve? prije prepoznatljive i bliske nam ljudske sudbine . Poezija koja se ispreple?e s okrutnoš?u, nježnost što balansira na rubu sje?iva, humor od kojega se ledi krv u žilama… u ovim su Malko?evim prozama savršeno uravnoteženi, u idealnim omjerima pronalaze?i svoju idealnu formu.