Mornar

Dijete, obu?eno kao an?eo – to jest napola golo, u kratkoj tankoj košuljici, s bijelim, golubljim krilašcima, pri?vrš?enima o ramena... Bilo je to jednoga sun?anoga dana, mjeseca lipnja, na krajnjem jugu Provanse. Dijete je išlo u procesiji tijelovskoj s troje druge djece u istom kostimu. Tri druga an?ela bila su plave kose i stupala su oborenih o?iju, kao da sve to uzimlju ozbiljno. Mali Jean, naprotiv, vrlo tamne i kovr?aste kose, najve?i i najljepši od sviju njih, nasmješljivo je pogledavao one, koji su se pobožno spuštali na koljena. On nije bio ni najmanje sabran i o?ito ga je cijela stvar vrlo zabavljala. Bio je snažan, imao je pravilne crte, obraš?i?i su mu bili sme?i kao dozreli plodovi, a obrve crne kao dvije vrpce od baršuna. Njegov pogled, nedužan i nasmijan, ostao je tako ?ist i djetinjast, da mu nitko ne bi vjerovao ni da ima šest-sedam godina, što ih je brojio. ?udne su bile u tog maloga Arapina modre o?i s onim vrlo dugim trepavicama. Njegovi starci – udovica majka, još u žalosti, i dobri?ina stari djed u crnoj redingoti i bijeloj kravati – išli su za mnoštvom, sa sretnim smiješkom na usnama, blaženi, što im je dijete tako lijepo, a još sretniji, što to i drugi govore. Nisu bili baš odviše bogati, imali su jedino, ku?icu u gradu i malo dobarce s nasadima naran?a i ruža. Ali su bili u rodu s mnogima, koji su bili mnogo bogatiji od njih – posjednici, ili „parfimijeri“ – te su na njih gledali malo s visoka. Ovi su Bernyjevi bili vrlo razgranjeno pleme u tom kutu Francuske; u njihovoj krvi nije bilo tu?e primjese barem od saracenskih vremena, pa su zato sa?uvali ?isti provansalski tip. Dvije su se godine ve? ubrajali me?u gra?anstvo Antibesa. Me?u njihovim precima bilo je i takovih – ponajviše „pomorskih kapetana“ – koji su sudjelovali kod ekspedicije u Indiji; tako su se u dje?acima gdjekada javljala baštinjena nagnu?a, koja su znala uznemirivati dobre maj?ice. Idu?i laganim i pobožnim koracima za tamnokosim an?el?i?em bijelih krila, mnogo je sanjarila majka udovica, pa su joj ve? sada nejasne slutnje kvarile veselje. Oh, zašto se ne može u?initi, da ostane trajnim ovaj san – kako ga obi?no sve majke snivaju – da ostane ovakav, kakav jest: maleno dijete s jasnim o?ima i kovr?astom glavicom! Oh, ?emu to „sutra“, ?emu „budu?nost“...? Toliko ?e se poteško?a doskora nakupiti oko ovog maloga, neobuzdanoga bi?a, koje se ve? sada vladalo kao odrastao ?ovjek, premda su mu o?i bile još tako djetinjski bezbrižne. Ve? je sad dje?ak znao izbivati po cijeli dan, a da nitko nije znao, gdje je. Da ga odgoje onako, kako ?e biti odgojeni njegovi bogati ro?aci? No kako da se to provede? Pa ako, iza svih žrtava, još ne bude ni radio, kakva ga onda ?eka budu?nost? Majka se nije više smiješila, nije više opažala bijele procesije, veseloga sunca, ni sretne sadašnjosti; vra?ala se neprestano i jedino na misao, koja je bila možda malo uskoga horizonta, ali tako materinska – kako da od svoga bijednoga Jeana u?ini ?ovjeka, koji ?e biti jednak barem dje?acima u ponosnoj porodici Berny.